U braku sam 5 godina, i smatrala sam da je brak svetinja sve do nekoliko. Prije godinu dana sam na poslu upoznala njega, servisera fiskalnih kasa. Iako je Bosanka Krupa mali grad i skoro da svak svakog zna, ja sam njega tek tad primjetila. Iako je moju paznju na pocetku privukao vise svojom pojavom (jako je zgodan), kasnije me je sve vise inpresionirao kao osoba.
Zaljubila sam se u njegovu visinu, njegove sale ( kad god dodje samo se sali i nesto provaljuje), njegovu inteligenciju (rastura one racunare, govori strani jezik), vidim da dobro zaradjuje, a i on je ozenjen. Kako je vrijeme odmicalo sve vise sam mislila o njemu, pa na kraju sam pocela i mastati. Vec nekoliko puta sam tokom odnosa sa muzem mastala o njemu i bude mi totalna ludnica. U meni se sukobavlja sve ono u sta sam vjerovala i kako sam odgojena protiv ovog sto sad odjecam. Toliko ga zelim probati, ne zelim sa njim brak, samo da ga malo, ma mozda malo vise , joj ..........
Ja nemam hrabrosti bilo sta mu pokazati, ali tako bih zeljela da on sam dodje, zgrabi me i "odradi me". Da on bude "krivac" a ne ja. Zato i pisem naziv grada i sve se nadam da ce mozda on procitat i skontat da ga zelim. Da ce doci i odraditi svoje. ........ Ma sutra cu opet namjerno razvaliti fiskalnu hahaha
0 komentari:
Objavi komentar